SAOPŠTENJE ZA JAVNOST
SAOPŠTENJE ZA JAVNOST
Povodom sve češćih pritužbi obrtnika na učestalost inspekcijskog nadzora i nemogućnosti ispunjavanja pojedinih Zakonskih odredbi od strane obrtnika jer kantonalna i općinska administracija nije stvorila predpostavku za primjenu Zakonskih odredbi, OK BPK je odlučila da se oglasi javnim saopštenjem
OK BPK Goražde očekuje od relevantnih institucija da stvore ambijent za male poduzetnike i obrtnike, podstičući ih u njihovim nadstojanjima da održe, unaprijede i prošire svoje djelatnosti odnosno obrte. Smatramo da kantonalna i općinske administracije treba da, grubo rečeno, razgrnu propise koji ometaju ili usporavaju rad obrtnika. Zakon o obrtu donesen maja 2009. godine u najvećoj mjeri reguliše rad obrtnika, pored još nekih drugih propisa. Mi odavno strpljivo čekamo da općinska i kantonalna administracija poduzmu određene aktivnosti kako bi ovaj Zakon doživio određene izmjene i kako ne bio smetnja odnosima obrtnik-administracija.
Trenutno se ovaj Zakon sprovodi „ na mišiće „. Inspekcije su svakodnevno na terenu i nalažu izmjene rješenja izdatih od općinskog organa prije donošenja ovog Zakona. To ne bi bilo ništa sporno da u tom Zakonu nisu predviđene i obaveze federalnog ministarstva obrta i kantnonalnog ministarstva obrazovanja kao i općine. Zakon je jedna cjelina i ne mogu se iz njega primjenjivati samo određena poglavlja.
Konkretno problem je u obrazovanju obrtnika koje im nalaže Zakon kako bi mogli otvoriti obrt. Kantonalno ministarstvo za posljednijh pet godina nije poduzelo ništa po tom pitanju. Mnogi obrtnici su se morali preregistrovati u trgovce ili zatvoriti obrt, a otvoriti poduzeće, ostali i oni koji bi htjeli otvoriti obrt suočavaju se sa općinskom administracijom koja im ne može izdati obrtnicu jer nemaju odgovarajuću stručnu spremu. Da bi ste postali čak i mlinar u vodenici ili da biste pravili bestilj u kućnoj radinosti morate imati završenu školu za mlinara ili školu za preradu voća. Kantonalno ministarstvo obrazovanja je bilo dužno pokrenuti aktivnosti oko organizovanja škole za stručnu obuku, a nije, dok kantonalno ministarstvo privrede šalje inspekcije na teren da sprovede Zakon jer je ono nominalni šef inpekcije.
Kad smo već kod obrtnica izdatih od Općine koja je potrebna za obavljanje obrta , one se izdaju mimo načina i procedure koje je propisao Zakon, a uporno se najveći dio inspekcijskog nadzora odnosi na izdavanje obrtnica. Dobijanjem obrtnice od nadležnog općinskog organa svaki obrt se upisuje u obrtni ragistar, tako Zakon propisuje. Trenutno, obrtni registar koji se vodi u općini nije u skladu sa Zakonom, niti ikome može poslužiti, a federalni ministar nije aktivirao server na koji bi bili spojeni svi općinski obrtni registri. Na sceni je parcijalno sprovođenje Zakona, jedna totalna nebriga svih nivoa vlasti o ljudima koji imaju vlastiti obrt. Kantonalna i općinska administracija svojim grubim sprovođenjem Zakona indirektno utiče na povećanje sive ekonomije i podstiče rad na crno.
Obrt je jako značajan za ekonomiju svake normalne države, osim što se građani samozapošljavaju, zapošljavaju i druge i pri tome plaćaju najveće dadžbine i parafiskalne namete u odnosu na druge subjekte privređivanja.
Posljednji je slućaj komunalne zajedničke potrošnje, još jedan primjer diskriminacije obrtnika u odnosu na druge subjekte privređivanja u kantonu… o tome više u sledećem saopštenju.